Hvala svima koji ste došli na naš kup Djeda mrazove brade i bez obzira na slab ulov štuke donijeli odličnu božićnu atmosferu na jezero…
Izvještaj iz prve ruke od organiztora Daliena:
“Gledajući ova nasmijana lica i Drazen Muza sa Deda Mraz bradom imam osjećaj da je kup na kojem se nije ulovila niti jedna jedina štuka – uspio!?
Zahvaljujući vama koji ste sudjelovali sa svojom dobrom vibrom i smijehom tokom i nakon natjecanja, mislim da smo se usprkos svemu jako dobro proveli i završili sezonu u vrlo pozitivnom tonu što je i bila prvobitna ideja Kupa Djeda Mrazove Brade. Nastupillo je 17 ljudi sa obale i 6 ekipa iz čamaca, što je vrlo pristojan broj.
Muže su izvukle preko 100 kg tolstolobika kojih ima u (pre)velikom broju u jezeru i na dijelovima nije moguće zabaciti da se ne zapne za kojeg(neki su čak i progutali varalicu) i Dalien je ulovio smuđa od 85 cm koji se nije bodovao (na viđeno ispod čamca), međutim ulova štuka nije bilo. Ekipe iz čamaca su vidjele pokoju u plićaku od kojih su neke bile velike, ali nitko gotovo da nije imao niti griza, tu i tamo pokoje sramežljivo praćenje i to je to. Ribe su unutra, ali jednostavno nisu grizle. Zanimljivo i prvi kup Djeda mrazove brade u dvanaestom mjesecu 2012 je prošao vrlo slično. Tada je ipak u konkurenciji 30+ čamaca jedino Željko Vedernjak uspio prevariti jednu jedinu štuku, a Lac i Vinko su uspjeli uhvatiti neočekivanog soma od 30+ kila…
Nakon velike drame zbog leda na jezeru i najvljenog snijega , večer prije se led potpuno otopio i dan je bio savršen za kup, sa bijelim ugođajem i sitnim snijegom ujutro te znatno toplijim vremenom popodne.
Sve u svemu, svi su dali sve od sebe da ovo druženje uspije i mislim da je uspjelo. Puno hvala Šrd Sloga Orešje Petar Sikac na odličnoj organizaciji i vrhunskoj logistici, hvala sponzoru kupa Fisherman’s Partner Zagreb, Ribolovni Pribor HR Ivan Buhin koji je vrijednim Savage Gear varalicama nagradio pobjedike. (odlučeno manjim startnim brojem izvučenim na samom početku natjecanja.)
Pola sata prije kraja natjecanja sam bio emocionalno iscrpljen i razočaran slabim ulovom, velikom dramom zbog leda i neizvjesnih uvjeta uoči natjecanja zbog kojih su i neki potpuno opravdano odustali od natjecanja, te ogromnom količinom truda koji smo uložili da se natjecanje ipak održi(razbijali smo led na najboljim pozicijama). U tom trenutnu sam bio siguran da štučji kup u ovom terminu više nema smisla(nisam očikavo spektakularne ulove, ali nula me ipak razočarala). No onda je došlo treće poluvijeme, gulaš u domu, “vaganje” sa smiješnim deda mrazovima, smijeh, ekipa koja je bila razdragana nagradama i medaljama, slikanje, tagiranje, feštanje….sad više nisam siguran, i možda bi ovu tradiciju ipak trebalo nastaviti….”